Zna li Vučić da su odrasla djeca čiji su roditelji nevino ubijeni i bačeni u masovne grobnice? Može li uopšte zamisliti kako bi izgledao novi rat u BiH?

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je u Smederevu da je „obojena revolucija u Srbiji organizirana milijardama eura kako Srbija ne bi mogla čuvati Kosovo i kako ne bi mogla pomoći svojoj RS“.

Njegova izjava postavlja ključno pitanje – kako bi Srbija tačno pomogla „braći u RS“? Ko su “braća” pošto u RS žive i Srbi, i Bošnjaci, i Hrvati, i Romi, i drugi narodi. Kome bi tačno Srbija pomogla i na koji način?

Da li bi ta pomoć bila poput one iz devedesetih, kada su iz Srbije u BiH stizali tenkovi, municija i paravojne formacije koje su provodile etnička čišćenja, paljenje sela, pljačku i brutalne likvidacije? Da li misli da se ponovo mogli formirali koncentracioni logori za nesrbe, kao što su Omarska, Keraterm i Trnopolje?

Vučić, koji je devedesetih kao mladi radikal dolazio u Bosnu s puškom u ruci, sada tvrdi da Srbija ima obavezu da „pomogne“ RS. Da li to znači da bi srbijanska vlast regrutovala “ćacije”, umjesto knjiga im gurala puške u ruke i slala ih da ih Bosanci vraćaju u mrtvačkim sanducima za politiku koja je već jednom završila u masovnim grobnicama?

Vučić također tvrdi da su protesti u Srbiji protiv njegove vlasti izazvali ekonomske probleme, ističući da su posljednja dva mjeseca najgora u pogledu stranih investicija. On optužuje demonstrante za „blokade puteva i maltretiranje građana“, ali ignoriše činjenicu da su upravo njegovi autokratski potezi i političke tenzije glavni uzrok nestabilnosti.

Njegova retorika o „zaštiti braće u RS“ nije ništa drugo do pokušaj destabilizacije BiH i vraćanja opasne ratne prošlosti na Balkan. Pitanje koje ostaje jeste – do koje granice je Vučić spreman ići u „pomoći“ Republici Srpskoj?

Samo, Vučiću, nisu ovo ni one devedesete ni oni Bošnjaci iz devedesetih.