Ko ima obavezu da kontroliše ovakve radnje i pokreće pravne i druge procese?

Nakon pisanja lokalnog web portala SodaLive u članku pod naslovom “Lukavac: “Niče zgrada” na parkingu, stanari se organizuju protiv gradnje“, odlučili smo da istražimo vlasništvo nad parkingom, odnosno parcelama koje ga čine (katastatske čestice) a koji je ovih dana ograđen i građani spriječeni da ga koriste za parkiranje vozila jer je “postao gradilište”

Radi se o katastarskim česticama (kč):
kč. 2542/14, kč. 2542/29, kč. 2542/30 i kč. 2478/19 – svečetiri u vlasništvu kompanije DOO SULTAN.
Na screenshotu “poprskano” PLAVO

Zatim kč. 2478/1, kč.2478/14 i kč. 2542/1 – svetri u vlasništvu GRADA LUKAVAC – Na screenshotu “poprskano” CRVENO.

I na kraju kč. 2811/9 i kč. 2811/2 – obje u katastru zavedene kao DRUŠTVENA SVOJINA VODE. Na screenshotu “poprskano” ŽUTO.

Izvor podataka: Katastar.ba

Prema ovome, logično bi bilo zaključiti da je DOO SULTAN ogradio parking i da gradi tu zgradu – ali je moguće i da je ustupio svoje zemljište nekoj građevinskok firmi.

Zašto su parcele (ne)organizovane tako kako jesu – ko je “iskasapio” kč. od kojih su nastale?

Prvo što pada u oči je kako je najvjerovatnije jedna velika parcela “isjeckana” cik-cak, kao makazama na više manjih. Ni druge “međe” u tom dijelu nemaju mnogo smisla, i sam proces parcelizavije izgleda vrlo sumnjivo.
U pravilu, parcele se dijele tako sa svaka od njih predstavlja cjelinu koja je sama po sebi upotrebljiva – što ovdje čini se namjetno nije slučaj.

Ako se javna površina rascjepka na način koji stvara parcele koje nisu pogodne za bilo kakvu upotrebu, može se postaviti pitanje o eventualnoj nesavjesnoj ili sumnjivoj radnji, koja bi mogla imati pravne posljedice. Ovo bi se moglo smatrati kao zloupotreba prostora, ako postoji sumnja da je to učinjeno s ciljem ometanja javne ili privredne koristi, ili čak da se koriste sredstva javnog dobra u svrhu osobne koristi.

Mogući osnovi za sumnjivu radnju mogu uključivati:

  1. Povreda javnog interesa – ako je rascjepkivanje zemljišta u suprotnosti s ciljevima urbanog planiranja, to može predstavljati zloupotrebu ili neproporcionalno korištenje resursa.
  2. Nezakonita distribucija zemljišta – ako se zemljište deli na način koji je u suprotnosti s zakonima o upravljanju javnim dobrima, to bi moglo biti predmet istrage.
  3. Moguće povrede Zakona o zemljišnim knjigama – ako je takvo rascjepkivanje izvedeno bez odgovarajuće procedure ili bez obzira na relevantne regulative, moglo bi se smatrati nelegalnim.
  4. Uskraćivanje prava drugima – ako se ovakvim postupkom ugrožavaju prava drugih subjekata ili korisnika zemljišta.

U ovom slučaju, nadležni organi (npr. urbanizam, geodetske službe, tužilaštvo) mogli bi istražiti da li je rascjepkivanje učinjeno u skladu sa zakonima i regulativama koje se odnose na upravljanje javnim površinama i planiranje prostora.

Moguće je otkriti ko, kada i po čijem nalogu je neku parcelu rascjepkao na manje parcele

Da bi se otkrilo ko je, kada i na koji način podijelio neku parcelu na manje, potrebno je pristupiti različitim javnim i pravnim dokumentima koji se odnose na zemljište i njegove promjene. Evo nekoliko načina na koje se može otkriti ova informacija:

  1. Zemljišno-knjigovni podaci – Zemljišna knjiga je javni registar koji sadrži informacije o vlasništvu i drugim pravima na zemljištu. U knjigama se može vidjeti ko je bio vlasnik parcele prije podjele, kao i ko je vlasnik manjih parcela nastalih podjelom. Također, u zemljišnim knjigama može biti evidentirana i sama podjela zemljišta.
  2. Geodetski i katastarski podaci – Podaci iz katastarskog registra sadrže detalje o parcelama, uključujući promjene u njihovim granicama. Geodetski podaci mogu pokazati kada i tko je izvršio podjelu zemljišta, a takođe mogu pokazivati sve promjene na parcelama, uključujući podjelu.
  3. Upravna tijela i urbanistički odjeli – Ako je podjela zemljišta izvršena uz odobrenje ili u sklopu urbanističkog plana, relevantna upravna tijela (npr. odjel za urbanizam ili katastar) mogu imati zapis o tome. Ovdje možete saznati koji su službeni postupci provedeni prilikom podjele.
  4. Općinske ili gradske evidencije – Lokalna vlast može imati evidenciju o podjelama zemljišta, posebno ako je to bilo povezano s planiranjem i razvojem urbanog područja.
  5. Ugovori i notarski akti – Ako je podjela zemljišta bila praćena promjenama u vlasništvu, može postojati notarski zapis ili ugovor o podjeli, koji je registrovan kod nadležnih tijela. Ovi dokumenti često sadrže informacije o tome tko je bio odgovoran za podjelu.

Za pristup ovim podacima, obično se mora podnijeti zahtjev nadležnim institucijama, kao što su katastar, zemljišno-knjigovni ured ili gradski/ općinski ured za urbanizam.

Ko ima nadležnost za pokretanje istrage u sumnjivoj podjeli zemljišta?

Nadležnost za pokretanje istrage o sumnjivoj podjeli zemljišta ili zloupotrebama u vezi s podjelom ima nekoliko institucija, zavisno o prirodi slučaja. Evo ključnih nadležnih organa:

  1. Općinska ili gradska vlast – Ako je podjela zemljišta vezana za urbanistički ili prostorni plan, lokalna uprava (općina ili grad) može provesti istragu u okviru svojih nadležnosti. Odjel za urbanizam, graditeljstvo i prostorno planiranje može istražiti da li je podjela bila u skladu s važećim zakonima i planovima.
  2. Katastralne i zemljišno-knjigovne službe – Katastarski ured može provesti istragu u vezi s tačnošću podjela zemljišta prema službenim podacima. Ove službe mogu provjeriti promjene u parcelama, uključujući podjelu, te utvrditi da li je postupak bio zakonit.
  3. Tužilaštvo – Ako se sumnja da je podjela zemljišta izvršena nezakonito, u svrhu prikrivanja nezakonitih radnji ili ako postoji sumnja na zloupotrebu položaja, tužilaštvo može pokrenuti istragu. Tužilaštvo je nadležno za krivična djela koja uključuju zloupotrebu zemljišta, prevara, ili nesavjestan rad službenih lica.
  4. Policija – Ako se pojavi sumnja na krivične radnje vezane uz podjelu zemljišta, kao što su prevara, zloupotreba položaja ili falsifikovanje dokumenata, policija može provesti istragu.
  5. Agencija za borbu protiv korupcije – U slučaju kada postoji sumnja da je podjela zemljišta izvršena sa ciljem sticanja nezakonite koristi ili ako je uključivala koruptivne radnje, nadležna je agencija za borbu protiv korupcije koja može pokrenuti istragu.

Za pokretanje istrage potrebno je prijaviti sumnje nadležnim tijelima, bilo da se radi o službenim organima općine, tužilaštvu ili policiji. Ako postoje konkretni dokazi ili sumnje, može se obratiti odgovarajućem organu i podnijeti prijavu.

Kakvu ulogu u tome imaju Gradski vijećnici?

Gradski vijećnici imaju određenu odgovornost i ulogu u nadzoru i kontroli procesa parcelizacije gradskog zemljišta. Ako postoji sumnja u vezi sa sumnjivim ili nezakonitim postupcima u vezi sa parcelizacijom, vijećnici mogu:

  1. Pokrenuti istragu – Ukoliko vijećnici smatraju da je parcelizacija gradskog zemljišta izvedena na nezakonit ili sumnjiv način, mogu tražiti da se pokrene istraga od strane nadležnih tijela, poput tužilaštva ili specijalizovanih agencija za borbu protiv korupcije.
  2. Postavljati pitanja – Vijećnici mogu postavljati pitanja izvršnim organima vlasti, poput gradonačelnika ili nadležnih službi, kako bi dobili pojašnjenje o tom procesu. Ako odgovori nisu zadovoljavajući, mogu zahtijevati dodatnu transparentnost ili ispitivanje.
  3. Inicirati javnu raspravu – U nekim slučajevima, vijećnici mogu inicirati javnu raspravu o sumnjivim postupcima u vezi sa parcelizacijom zemljišta, čime se osigurava veća javna kontrola i transparentnost.
  4. Kreirati izvještaje – Vijećnici mogu inicirati izradu izvještaja o procesu parcelizacije koji bi detaljno prikazivao sve sumnjive aspekte ili nepravilnosti u postupku.
  5. Pokretanje tužbi ili pravnih akcija – Ukoliko se ustanovi da je postupak zaista nezakonit, vijećnici mogu predložiti pokretanje pravnih akcija ili tužbi protiv odgovornih osoba ili tijela.

Osim toga, vijećnici imaju pravo da izvještavaju i uključuju građane u sve relevantne informacije o sumnjivim aktivnostima, čime bi mogli dodatno izazvati pritisak na vlasti da preispitaju takve odluke.

U osnovi, gradski vijećnici imaju značajnu ulogu u osiguravanju da svi postupci vezani za zemljište i urbanizam budu transparentni, zakoniti i u najboljem interesu građana. Ako postoje sumnje u zloupotrebe ili neproporcionalnu podjelu zemljišta, vijećnici mogu biti pokretači inicijativa za istragu ili promjenu politike.

Zašto je ograđena cijela površina parkinga,čak i dijelovi koji pripadaju Gradu, i kakve mogu biti posljedice toga?

Zanimljivo je, barem se tako može zaključiti sa fotografija objavljenih na SodaLive, ograđen je cijeli parking – a dobar dio je još uvijek u vlasništvu Grada Lukavac (crvena polja).

Foto: SodaLive

Ako privatna firma ogradi javno zemljište koje pripada gradu (ili nekoj drugoj javnoj instituciji), to se može smatrati nezakonitim upadom ili neovlaštenim zauzimanjem javnog prostora. Ovaj postupak može imati različite pravne posljedice u zavisnosti od okolnosti i relevantnih zakona.

Ovdje su neki od mogućih pravnih aspekata i osnovi za reakciju u ovom slučaju:

  1. Povreda javnog interesa – Javne površine pripadaju zajednici i ne mogu se samovoljno prisvojiti. Ograda privatne firme na takvom zemljištu može predstavljati kršenje zakona jer ometa slobodno korišćenje zemljišta i može ugroziti javni interes.
  2. Kršenje Zakona o zemljištima ili Zakona o javnim dobrima – Prema zakonodavstvu, javne površine ne mogu biti privatizovane ili zauzete bez prethodnog odobrenja nadležnih vlasti. Ovaj postupak može biti protivan zakonima koji regulišu upravljanje javnim zemljištem.
  3. Zloupotreba prava – Ako je privatna firma svjesno iskoristila prazan ili neiskorišten prostor kako bi ga ograničila za privatnu upotrebu, može doći do kvalifikacije takvog postupka kao zloupotrebe prava. To može uključivati kršenje prava drugih korisnika ili građana na slobodno korištenje javnog prostora.
  4. Sankcije – Ako se utvrdi da je firma izvršila neovlašteno ograničavanje ili zauzimanje javnog zemljišta, nadležna tijela (lokalna uprava, katastar, urbanizam) mogu poduzeti mjere, uključujući novčane kazne, obavezivanje firme na uklanjanje ograde i vraćanje zemljišta u prvobitno stanje, te potencijalno pokretanje sudskih postupaka.
  5. Moguća tužba – U zavisnosti od okolnosti, tužba može biti podnesena protiv firme koja je izvršila ovakav postupak. Oštećeni subjekti (grad, općina ili građani) mogu tražiti povratak zemljišta u prvobitno stanje i nadoknadu štete.

Mi vjerujemo da smo dovoljno istražili slučaj i dali dobru osnovu za djelovanje gradskih vijećnika – ukoiko je koga briga.