
Bivši državnički lider SDA, čini se, nespretno i prebiše otvoreno nastoji pokazati da je “spreman za sve opcije”, nadajući se da će ga Zapad ponovo ubaciti u političke kombinacijr.
Bakir Izetbegović posljednjih dana sve otvorenije pokazuje želju da se vrati u aktivnu državnu politiku. Retorika kojom nastupa govori: “Vidite, promijenio sam se. Mogu sa svima.” Na momente čak podsjeća na poznatu scenu iz filma Gori vatra, kada načelnik Tešnja uvjerava međunarodnog predstavnika: “Recite šta tda uradim. Ja ću uraditi”
Izetbegović očigledno vjeruje da bi takav pristup mogao ponovno privući pažnju Zapada, onog istog koji ga je nakon Opštihnizbora 2022. godine suptilno i postepeno “sklonio sa scene” i otvorio prostor Trojci – koja je, po njegovoj, i ne samo njegovoj, procjeni, već potrošena i nema ni pažnju ni povjerenje mrđunarodne zajednice kao što je to bilo u početku.
Sam Izetbegović tvrdi da ne bježi od povratka u utrku za Predsjedništvo BiH:
– “Bio sam dva puta član Predsjedništva i mogu opet ako mi stranka da povjerenje. Ali nemam, što bi naš narod rekao, kuveta, nisam željan pod svaku cijenu. Ipak, ne bježim od toga. Teško je biti prvi čovjek probosanskog bloka i bošnjačkog korpusa. Neka SDA odluči – sa mnom ili sa nekim novim licem i novom energijom. Ja ostajem sa SDA do kraja.”
Očajnički želeći ostati u igri, pazi da ni “crvenim kmerima” previše ne stane na prste. Kao jedinog ozbiljnog protivnika spominje Denisa Bećirovića.
– “Možda će se još neko uključiti, ali mislim da će se Trojka ponovo okupiti oko Bećirovića. SDA ne bi trebala dopustiti da ima 11 rivala, kao što sam ja imao. Tada su me, iz ne znam kojih razloga, napala 11 domaćih aktera i četiri međunarodna. Hajmo skinuti Bošnjaka, rekli su, i napraviti novu konstalaciju. Mislim da to sada neće biti slučaj.”
U tom duhu, a govoreći o koalicijama – očito svjestan da SDA nema ni približno onsj stari kapacitet da u nekoj mini koaliciji “izgura” svog člana predsjedništva, lider SDA šalje poruku kako je spreman sarađivati gotovo sa svima:
– “SDP je druga stranka nakon SDA i činjenica koju ne treba ignorisati. Ne odbacujemo nikoga osim onih koji udaraju na BiH. Referiramo se na DF, SBiH, NES… Insistirao sam na Četvorki, ali Komšić mi je rekao da je nema. To me začudilo.”
Vjerovatno procjenjujući iz slabih ili nikakvih reakcija međunarodne zajednice na Dodikov avanturizam – te sastanke predstavnika “zapada” sa drugim ljudima iz SNSD-a – sastanak britanskog ambasadora Juliana Reillya sa Zoranom Tegeltijim (SNSD), da je ova stranka “još u igri”, odnosno da i u SNSD-u još “ima kuveta”.

Izetbegović je tako rekao i sljedeće:
– “Ne odbacujemo čak ni SNSD kao stranku, već odbacujemo Dodika. SNSD bez Dodika bi bio drugačija stranka, ličio bi na onaj SNSD od prije 20 godina. Naravno da preferiramo SDS i PDP, imali smo s njima iskustvo.”
Izetbegović se očito predstavlja kao “čovjek kompromisa”, iako je jasno da se iza te priče krije očajnička potreba da se ponovo ugura u političku kombinaciju – ovoga puta kao navodno fleksibilniji i “promijenjeni” lider.