Ogromna razlika u opterećenju bruto plate između BiH i Njemačke: u BiH radnik pokriva sve doprinose, dok u Njemačkoj poslodavac preuzima polovinu

Šta su bruto i neto plata?

Bruto plata predstavlja ukupnu platu koju poslodavac isplaćuje za radnika, uključujući sve poreze i doprinose. Neto plata je iznos koji radnik dobije “na ruke”, nakon što se svi doprinosi i porezi oduzmu iz bruto plate. Razlika između bruto i neto plate čini teret doprinosa za socijalne fondove.

Kako je to uređeno u BiH?

U Bosni i Hercegovini radnik snosi sav teret doprinosa, koji iznose do 41.5% bruto plate (u FBiH). Poslodavac formalno isplaćuje bruto platu, ali svi doprinosi se oduzimaju iz tog iznosa, što direktno umanjuje neto platu radnika.

Primjer za bruto platu od 1.000 KM u FBiH:

  • Ukupni doprinosi: 415 KM (41.5%)
  • Neto plata: 585 KM

Doprinosi uključuju:

  • Penzijsko osiguranje: 23%
  • Zdravstveno osiguranje: 16.5%
  • Osiguranje od nezaposlenosti: 2%

Sličan princip važi i u Republici Srpskoj, gdje doprinosi iznose 32.8% bruto plate, dok poslodavac snosi trošak samo bruto plate.

A kako je u Njemačkoj?

U Njemačkoj doprinosi na platu također su visoki, iznoseći između 39% i 42% bruto plate, ali ključna razlika je u podjeli tereta između radnika i poslodavca. Radnik i poslodavac u Njemačkoj ravnopravno dijele doprinose (uglavnom 50:50).

Primjer za bruto platu od 3.000 €:

  • Ukupni doprinosi: 1.200 € (~40%)
  • Radnik snosi: 600 €
  • Poslodavac snosi: 600 €
  • Neto plata radnika: ~2.400 €

Doprinosi u Njemačkoj uključuju:

  • Penzijsko osiguranje: 18.6% (50% radnik, 50% poslodavac)
  • Zdravstveno osiguranje: ~16.1% (50% radnik, 50% poslodavac)
  • Osiguranje za nezaposlenost: 2.6% (50% radnik, 50% poslodavac)
  • Osiguranje za njegu: 3.05% (50% radnik, 50% poslodavac)
  • Osiguranje za nesreće: ~1-3% (cijeli iznos plaća poslodavac).

Razlika u pristupu

Dok u BiH radnici sami pokrivaju sav teret doprinosa iz bruto plate, u Njemačkoj je teret ravnomjerno raspoređen između radnika i poslodavca.

Ovo ne samo da osigurava veće neto plate radnicima u Njemačkoj, već i pokazuje društvenu odgovornost poslodavaca, koji ravnopravno učestvuju u izgradnji socijalnih fondova.

Doduše, u Njemačkoj gotovo da i nema poslodavaca koji su to postali obogativši se ratnim profiterstvom, pljačkom društvene imovine kroz prevaru zvanu “certifikati” i na druge nečasne načine.

Prije nego povjerujete tvrdnjama poslodavaca u BiH da su “ugroženi”, imajte na umu da u evropskim zemljama poput Njemačke njihova odgovornost prema radnicima ide mnogo dalje, dok radnici u BiH sami podnose sav teret doprinosa.

Neki ljudi jednostavno ne mare za radnike, ne žele da se odreknu ni najmanjeg dijela čadno ili nečasno stečenog bogatstva, ne žele da njihovi radnici žive od rada već od “sadake” (jer ih tako mogu ucjenjivati) kako bi uvijek bila ta ogromna razlika u imovini i STATUSU ozmeđu te dvije klase.

Možda i najvažnije, žele da obezbijede da u budućnosti i njihova djeca nudu iznad djece njihovih radnika kako bi se klasna razlika i izrabljivanje nastavilo i kroz sledeće generacije.