Suočena s prijetnjom da će morati platiti višemilionski dug umjesto entiteta RS, država BiH ima mogućnost da, kao vid zaštite svojih interesa u budućnosti, inicira finansijsku izolaciju RS, uskrati saglasnost za novo zaduživanje i upozori međunarodne partnere na pravnu nesigurnost saradnje s tim entitetom.

Da joj se u budućnosti ne bi dešavali razni Viadukti i da ne bi vraćala razna krefitna i druga zaduženja entiteta RS, Bosna i Hercegovina zreba hitno pokrenuti inicijative u tom pravcu.

1. Apel međunarodnim finansijskim institucijama da ne kreditiraju RS

BiH može putem svojih predstavnika u međunarodnim institucijama poput Svjetske banke, MMF-a, EBRD-a i drugih:

  • apelovati da se ne odobravaju novi krediti entitetu RS, zbog neodgovornog ponašanja, kršenja međunarodnih obaveza i nepoštovanja arbitražnih presuda;
  • pozivati se na pravilo „due diligence“ (procjena rizika) i činjenicu da RS već ima presudu zbog koje trošak pada na državu.

Ograničenje: Međunarodne institucije same donose odluke na osnovu svojih pravila i često gledaju širu političku stabilnost. One ponekad i direktno kreditiraju entitete, ali uz saglasnost državnog nivoa. Ako BiH odbije dati tu saglasnost, sredstva ne mogu biti odobrena.

2. Odricanje od garancije za buduće obaveze RS

Država BiH bi mogla:

  • formalno obavijestiti međunarodne kreditore da ne garantuje za buduće dugove koje RS preuzima bez saglasnosti institucija BiH;
  • zahtijevati da sve garancije moraju ići kroz Ministarstvo finansija BiH, kako bi se izbjeglo automatsko vezivanje državnog budžeta za entitetske dugove.

Ograničenje: Ako su prethodni ugovori već potpisani sa državnim garancijama, BiH je dužna ispuniti ih. Također, jednostrano odricanje od garancije za entitet može biti osporeno, osim ako postoji pravno valjana osnova (npr. nezakonito zaduživanje bez saglasnosti BiH).

3. Poziv međunarodnim kompanijama da ne sklapaju ugovore sa RS

Država BiH može:

  • javnim saopštenjem upozoriti strane kompanije i partnere da ne može garantovati za izvršenje ugovora koje sa njima potpisuje RS bez odobrenja državnog nivoa;
  • naglasiti da entiteti nemaju međunarodni subjektivitet, pa ugovori koje entitet zaključi sa stranim partnerima ne obavezuju državu BiH;
  • tražiti arbitražnu ili sudsku zaštitu u slučaju da zbog takvih ugovora opet nastane šteta za BiH.

Ograničenje: Iako BiH formalno može uputiti takva upozorenja, kompanije će same procjenjivati rizik – posebno ako im RS nudi profitabilne aranžmane. BiH ne može zakonski zabraniti poslovanje sa entitetima, ali može pravno zaštititi sebe od posljedica.

BiH može tražiti zaštitu, ali ne može sve sama blokirati

  • BiH ima mogućnost pravno i diplomatski da zaštiti državni budžet i međunarodni ugled, ali ne može direktno zabraniti RS da pregovara i sklapa ugovore.
  • Ključ je u tome da BiH ne daje garancije bez kontrole, upozori na rizike i pokrene proceduru da međunarodni partneri znaju ko snosi odgovornost.

Iako BiH ima mogućnost da pokrene diplomatske i pravne mjere da zaštiti svoj budžet i međunarodni ugled, ona ne može direktno zabraniti RS da sklapa ugovore ili preuzima dugove bez saglasnosti. Ključna mjera bi bila povećanje kontrole nad zaduživanjem, kako bi se spriječila dalja zaduživanja koja bi mogla negativno uticati na sve građane BiH.

Ovaj proces zahtijeva političku volju i međunarodnu podršku, jer bi takve mjere ozbiljno narušile ugled i kredibilitet RS, što bi potencijalno dovelo do smanjenja investicija i kreditne sposobnosti entiteta. Bez obzira na sve prepreke, BiH mora pokazati odlučnost u osiguravanju svojih finansijskih interesa i prava građana.

No tu nailazimo na problem odlučnosti patriotski orijentisanih političkih snaga jer ovakvi potezi zahtijevaju jaku političku volju na nivou BiH.