Dok predsjednik Srbije slavi sportski uspjeh Aleksandra Komarova kroz simboliku tri prsta, stvarni ponos bi se trebao tražiti u djelima, a ne u gestovima

Aleksandar Komarov, srpski reprezentativac u hrvanju, osvojio je zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu u Zagrebu, savladavši Iranca Alirezu Mohmadipianija u finalu kategorije do 87 kilograma u grčko-rimskom stilu. Nakon pobjede, proslavio je uspjeh podizanjem tri prsta – gestom koja se u posljednjim decenijama u Srbiji sve češće koristi kao politički, a ne isključivo nacionalni simbol.

Komarova je u zgradi Glavnog sekretarijata predsjednika primio Aleksandar Vučić, koji mu je zahvalio na trudu i posvećenosti. „Posebno smo bili sretni što je pokazao tri prsta, zbog kojih se svi nerviraju, a mi ponosni i sretni“, rekao je Vučić, ističući kako je Komarov, rođen u Sankt Peterburgu, svojim uspjehom „učinio mnogo za Srbiju“.

No, dok se simboli slave, postavlja se pitanje – na čemu se danas zasniva istinski nacionalni ponos? Srbija ima dugu i bogatu tradiciju naučnih, kulturnih i sportskih dostignuća koja nadilaze bilo koji znak ili gest. Nikola Tesla, Mihajlo Pupin, Ivo Andrić, Desanka Maksimović i mnogi drugi ostavili su trag koji se mjeri znanjem, humanizmom i djelima – a ne simbolima.

Tri prsta su nekada predstavljala zakletvu, vjeru i zajedništvo, ali u savremenom političkom kontekstu često postaju oruđe za izazivanje podjela. Kada se patriotizam svede na znak rukom, a ne na rad, poštenje i stvarne rezultate, tada i najplemenitiji simbol gubi smisao.

Ako se Srbija želi istinski ponositi, onda to ne bi trebala činiti podignutim prstima, već podignutim standardima – u sportu, nauci, kulturi i društvenim vrijednostima koje spajaju, a ne razdvajaju.

Porijeklo simbola “tri prsta”

Pravo značenje potiče iz pravoslavne tradicije — vjernici se krste s tri spojena prsta (palac, kažiprst i srednjak), koji simbolizuju Svetu Trojicu: Oca, Sina i Duha Svetoga. Dakle, spojeni prsti su vjerski simbol, star stotinama godina.

Međutim, razdvojena tri prsta (palac, kažiprst i srednjak rašireni, ostali savijeni) nisu dio crkvene geste, već moderni nacionalni i politički znak.

Savremena upotreba i popularizacija

Tokom 1990-ih, u vrijeme ratova i raspada Jugoslavije, simbol tri razdvojena prsta postao je znak srpskog nacionalnog identiteta i patriotizma. Prvi put je masovno viđen 1991. godine, tokom ratnih mobilizacija i mitinga u Srbiji, te među vojnicima i paravojnim formacijama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Znak je tada korišten kao gest zakletve i pobjede, ali i kao politički simbol povezan sa Slobodanom Miloševićem i idejom “srpskog jedinstva”.

Sportisti su ga počeli koristiti kasnije — 1990-ih i 2000-ih godina — kao način izražavanja ponosa ili identifikacije sa nacijom, bez obavezno političke konotacije.

Kontroverze

Za mnoge u regionu, “tri prsta” su ostala ratno i politički opterećen simbol, jer su ih koristili i učesnici sukoba u kojima su počinjeni zločini.

U Srbiji se, pak, taj gest često tumači kao simbol pobjede i nacionalnog ponosa, posebno u sportu i državnim ceremonijama.

Istorijsko značenje geste s tri prsta u zakletvama

U evropskoj tradiciji (posebno austrougarskoj i njemačkoj), podići tri prsta prilikom davanja zakletve značilo je simbolično prizivanje Svetog Trojstva – “u ime Oca, Sina i Duha Svetoga”.

Takva gesta se koristila u vojskama Austro-Ugarske, Poljske, Njemačke – ali i u njemačkoj vojsci u 2. Svjetskom ratu i pri zakletvama, kako poglavnika NDH, tako i nekih ustaških jedinica.