Slučaj Viadukt I najavljena pljenidba državne imovine

Država Bosna i Hercegovina (BiH) nalazi se pred ozbiljnim pravnim i finansijskim izazovom zbog presude u međunarodnoj arbitraži kojom je obavezana da isplati više od 108 miliona konvertibilnih maraka kompaniji Viadukt d.o.o. iz Slovenije. Iako dug proizlazi iz postupaka entiteta Republika Srpska (RS), međunarodni sud je donio presudu protiv države BiH kao jedinog međunarodnopravno priznatog subjekta.

Kako je došlo do toga da BiH bude dužna, zašto je arbitražni sud u Washingtonu presudio protiv nje, te kako je moguće da sada dođe i do pljenidbe državne imovine, donosimo u nastavku.

Ugovor o koncesiji i njegov raskid

Godine 2004., Vlada Republike Srpske potpisala je ugovor sa firmom HES Vrbas, čiji je većinski vlasnik bio Viadukt d.o.o. iz Slovenije, o koncesiji za izgradnju hidroelektrana na rijeci Vrbas. Taj projekt nikada nije realizovan. Umjesto toga, RS je 2015. godine raskinula ugovor i dodijelila koncesiju za drugi projekat – hidroelektranu Bočac 2, što je direktno onemogućilo realizaciju ugovora sa Viaduktom.

Nakon višegodišnjih pokušaja mirnog rješenja spora, Viadukt je 2016. godine pokrenuo međunarodni arbitražni postupak pred ICSID-om (Međunarodni centar za rješavanje investicionih sporova) u Washingtonu.

Zašto je BiH odgovorna, a ne RS?

Iako je RS potpisala koncesioni ugovor, međunarodnu tužbu nije moguće podnijeti protiv entiteta, već isključivo protiv države. Prema međunarodnom pravu, BiH kao suverena država snosi odgovornost za sve postupke svojih entiteta, uključujući i preuzete međunarodne obaveze.

To znači da u slučaju kada entitet sklopi ugovor s inostranom firmom, a kasnije ga prekrši, odgovornost za štetu snosi država, jer entiteti nemaju međunarodnopravni subjektivitet.

Upravo iz tog razloga je arbitražno vijeće 18. aprila 2022. godine donijelo konačnu presudu kojom BiH mora isplatiti Viaduktu odštetu u iznosu od 90 miliona KM, uz zatezne kamate, čime ukupna cifra premašuje 108,7 miliona KM. Ova presuda je priznata i izvršna u BiH odlukom Vrhovnog suda Federacije BiH iz januara 2025. godine.

Sporazum BiH i RS: Dogovoreno – neispunjeno

Godine 2017. zaključen je sporazum između Vijeća ministara BiH i Vlade RS, prema kojem se RS obavezala da će snositi sve troškove arbitraže, uključujući i potencijalnu odštetu. Međutim, do danas RS nije uplatila nijednu marku na ime te obaveze.

Zbog toga, država BiH je dovedena u situaciju da, iako nije učestvovala u raskidu ugovora, mora platiti puni iznos odštete, što je izazvalo ogorčenje i među bh. zvaničnicima. Predsjedavajuća Vijeća ministara, Borjana Krišto, izjavila je da će, ukoliko RS ne izmiri obavezu, BiH razmotriti mogućnost da pokrene tužbu protiv RS radi naknade štete.

Najava pljenidbe državne imovine

Zbog odbijanja BiH da isplati presuđeni iznos, Viadukt je pokrenuo izvršne postupke pred sudovima u BiH, ali i najavio međunarodne korake naplate, uključujući moguću pljenidbu državne imovine BiH u inostranstvu – kao što su diplomatska predstavništva, računi i nekretnine koje nisu zaštićene diplomatskim imunitetom.

U BiH je već podnesen prijedlog za izvršenje na imovini Centralne banke BiH u Mostaru, Banjaluci i Brčko Distriktu, kao i na sredstvima sa jedinstvenog računa Trezora BiH. Općinski sud u Mostaru prihvatio je prijedlog za pljenidbu nekretnine Centralne banke, no rješenje još nije pravosnažno, jer postoji rok za žalbu.

Pravni osnov za pljenidbu

Kada država ne ispuni međunarodnu obavezu koja proizilazi iz arbitražne presude, druga strana ima pravo tražiti prisilnu naplatu, odnosno izvršenje na imovini države – i u BiH i u inostranstvu. Prema Bečkoj konvenciji i pravilima ICSID-a, takve presude imaju snagu domaće sudske odluke i podliježu prisilnom izvršenju.

Imovina koja se koristi u komercijalne svrhe (npr. poslovni prostori, stanovi, bankovni računi) nije zaštićena imunitetom, i na nju se može staviti hipoteka, zabrana raspolaganja, pa čak i izvršiti prodaja.

Zaključak

Ovaj slučaj pokazuje kako entitetska samovolja, bez obzira na unutrašnje nadležnosti, može dovesti do međunarodnog kompromitovanja države i velikih finansijskih posljedica. Dok RS nastavlja ignorisati preuzete obaveze, BiH mora platiti, a imovina svih građana – uključujući zgrade Centralne banke i sredstva u državnoj kasi – sada je pod prijetnjom zapljene.

Ukoliko BiH isplati dug, može tražiti naknadu od RS, ali tek nakon dodatnog sudskog postupka. Dotad, država ostaje ta koja plaća ceh tuđih odluka.