Nakon višemjesečnih pregovora, postignut je dogovor o prekidu sukoba u Gazi. Dok međunarodna zajednica pozdravlja sporazum, analitičari upozoravaju da su stvarni motivi i koristi učesnika daleko od humanitarnih.

Dogovor koji je svijet čekao

Poslije gotovo godinu dana krvavih sukoba između izraelskih snaga i Hamasa, izvori iz više međunarodnih medija i diplomatskih krugova potvrdili su da je postignut sporazum o prekidu rata u Gazi. Dogovor je rezultat višesedmičnih posredovanja Egipta, Katara i Sjedinjenih Američkih Država.

Prema dostupnim informacijama, sporazum podrazumijeva obustavu vojnih operacija, postepeno povlačenje izraelskih trupa iz centralnih dijelova Gaze, kao i humanitarne koridore za dopremu hrane, lijekova i goriva. U zamjenu, Hamas se obavezao na oslobađanje zarobljenih izraelskih civila i vojnika u nekoliko faza, te prekid svih napada na izraelsku teritoriju.

Dogovor bi trebao stupiti na snagu u narednim danima, a nadgledat će ga međunarodne posmatračke misije pod okriljem Ujedinjenih nacija.

Ko zapravo profitira od primirja?

Iako se sporazum u javnosti prikazuje kao pobjeda diplomatije i pobjeda humanosti, ispod površine se kriju složeniji geopolitički interesi.

Izrael

Za vladu Benjamina Netanyahua, prekid sukoba dolazi u ključnom trenutku. Izrael se suočava s unutrašnjim političkim pritiscima, sve jačim protestima građana i gubitkom međunarodne podrške zbog razmjera razaranja u Gazi.
Privremeno primirje omogućava Tel Avivu da predahne na vojnom planu, konsoliduje snage i predstavi dogovor kao taktičku pobjedu — “mi smo vratili naše taoce, a Hamas je zaustavljen”. U političkom smislu, to može pomoći Netanyahuu da održi vlast barem do okončanja unutrašnjih istraga o vođenju rata.

Hamas

Za Hamas, ovaj sporazum predstavlja strateški opstanak. Nakon razaranja većeg dijela Gaze i ogromnih civilnih žrtava, organizacija uspijeva zadržati politički legitimitet među stanovništvom i međunarodnim posrednicima.
Hamas dogovor koristi da se predstavi kao pregovarač na ravnopravnom nivou, a ne teroristička organizacija — što mu dugoročno može otvoriti vrata ka političkom rješenju, ali i nastavku kontrole nad dijelom teritorije.

Sjedinjene Američke Države

Washington iz dogovora izvlači najveće diplomatske poene. Nakon kritika zbog neaktivnosti i podrške izraelskoj vojsci, SAD sada mogu preuzeti ulogu mirotvorca. To posebno koristi administraciji predsjednika Bidena pred izbore — poruka biračima glasi da je Amerika ponovo sposobna voditi svjetsku politiku dijalogom, a ne ratom.

Arapske zemlje

Egipat i Katar jačaju svoj međunarodni utjecaj jer su posredovali u postizanju dogovora. Egipat posebno profitira jer stabilnost granice s Gazom znači manje migracijskih i sigurnosnih rizika, dok Katar potvrđuje status ključnog regionalnog diplomate.

Šta slijedi: mir ili samo zatišje?

Iako je svijet s olakšanjem dočekao vijest o prekidu rata, brojni analitičari upozoravaju da primirje ne znači mir.
Ključni problemi — status palestinske države, granice, povratak izbjeglica i kontrola nad Jerusalimom — ostaju neriješeni. Bez suštinskih političkih dogovora, svaka obustava sukoba samo je odmor pred novu rundu nasilja.

Skepsu pojačava i činjenica da ni Izrael ni Hamas ne pokazuju spremnost na trajne ustupke. Izraelska vojska i dalje održava “bezbjednosne zone”, dok Hamas nije odustao od svojih ideoloških ciljeva.

Zaključak: šansa za promjenu ili privremena iluzija

Sporazum o prekidu rata u Gazi trenutno donosi olakšanje civilima, ali i političke koristi velikim akterima.
Dok međunarodna zajednica slavi diplomatski uspjeh, stvarni mir ovisit će o tome hoće li obje strane ispuniti dogovoreno — i hoće li svijet zadržati interes kada kamere odu iz Gaze.

Jer ako istorija Bliskog istoka išta pokazuje, to je da primirja dolaze i prolaze, ali korijen sukoba ostaje isti.