Način na koji jedete bijeli luk odlučuje hoće li on djelovati kao prirodni antibiotik ili samo kao obična namirnica.
Bijeli luk od davnina važi za jedan od najsnažnijih prirodnih antibiotika, ali malo ko zna da način na koji ga konzumiramo direktno utiče na njegovu ljekovitost. Naime, nije svejedno da li bijeli luk sažvaćemo, isjeckamo ili progutamo cijeli čen.
Ključna supstanca u bijelom luku zove se allicin – spoj koji nastaje tek kada se luk zgnječi, isjecka ili sažvaće. Tada se aktivira enzim aliinaza, koji pretvara neaktivni alinin u allicin, odgovoran za snažna antibakterijska, antivirusna i antioksidativna svojstva bijelog luka.
Ako se, međutim, čen bijelog luka proguta cijeli – bez žvakanja – ovaj proces se ne dogodi. Takav luk prolazi kroz probavni sistem bez stvaranja allicina, pa su i njegovi efekti znatno slabiji. On tada može djelovati tek blago povoljno na probavu, ali ne pruža ono po čemu je bijeli luk poznat – prirodnu zaštitu od infekcija i jačanje imuniteta.
S druge strane, najbolji efekat se postiže ako se zgnječeni ili sažvakani bijeli luk ostavi da odstoji 5 do 10 minuta prije konzumiranja. Na taj način allicin ima vremena da se potpuno formira. Ako vam smeta jak miris, dobar kompromis je da luk nasjeckate na sitne komade, ostavite nekoliko minuta, a zatim ga progutate uz čašu vode.
| Način konzumiranja | Aktivira allicin? | Ljekoviti efekat |
|---|---|---|
| Cijeli čen progutan | ❌ Ne | Slab |
| Isjeckan ili zgnječen, odmah progutan | ⚠️ Djelimično | Umjeren |
| Zgnječen/sažvakan, pa stajao 5–10 min | ✅ Da | Najjači |
Dakle, ako bijeli luk koristite zbog njegovih ljekovitih svojstava – važno je da ga ne gutate cijelog, već da ga zgnječite ili sažvaćete i pustite da „odradi svoje“ nekoliko minuta prije nego što ga pojedete.
Način konzumiranja pravi razliku između obične namirnice i pravog prirodnog lijeka.
