Piše: Izudin Maleškić
Još jedan užasan pokazatelj devastiranog društva isplivao je na površinu u Tuzlanskom kantonu kojeg su mediji definirali kao neviđena afera, a koja će se ne više od deset dana vrtiti kao tema na društvenim mrežama za razno razna moralisanja i zgražavanja, politička prepucavanja i međusobne obračune, pa do demonstriranja političke odlučnosti i naknadne pameti.
Još jedan primjer koji kao da nas još jednom želi podsjetiti da nam je društvena i politička septička jama odavno izlila, i samo licemjerni i bezobrazni ne mogu, i ne žele da vide svoju odgovornost i sva ta g…a oko nas.
Uhapšena imena koja su netom prije hapšenja i optužbe za iskorištavanje maloljetnica bili su visokopozicionirani, ugledni i politički uticajni ljudi. Pripadali su eliti ovog društva. Da ne govorimo šta su bili i šta se od njih u profesionalnom smislu očekivalo.
Da smo društvo pravde, reda, zakona i morala imali bi puno pravo nazvati ovaj slučaj jednom ozbiljnom aferom u kojoj bi okrivljeni dobili zaslužene kazne, a svi odgovorni bi kao domine popadali bez ikakvih protestnih šetnji.
Ovako, stigli smo do minut do dvanaest da se konačno zamislimo gdje smo i kuda gonimo.
Danas, više teatralno da se pokaže da smo ipak empatična ljudska bića, poziva se javnost na protestnu šetnju na kojoj bi se iskazalo nezadovoljstvo i digao glas, koji je uzgred rečeno više folklorno demonstriranje nezadovoljstva nego li stvarna želja za humanijim i boljim društvom.
Ako stvarno želimo da nam se glas čuje onda ćemo već naredne godine protestnim korakom masovno izaći na dan izbora i svako od nas otići do svog glasačkog mjesta i tu kazniti krivce za sve dosadašnje slučajeve i primjere kojim nam napuniše ovu našu septičku jamu od društva koja danas preljeva na sve strane.
Da ovaj slučaj nije isplivao na površinu vjerovatno nikada ne bismo saznali kako do maloljetnih djevojčica u stanju socijalne potrebe vrlo lako dolaze ovakvi i njima slični predatori.
Stoga, da nam je dobrobit takve djece prioritet onda ne bi na ustanove koje su ih odavno trebale staviti pod svoju skrb gledali samo kroz prizmu radnih mjesta već bi se pobrinuli da se takvoj djeci nikada ništa loše ne desi.
Koliko god nam je neprihvatljivo, i koliko god krivili samo okrivljene ne možemo pobjeći ni od vlastite odgovornosti jer slučaj je najvećim dijelom posljedica našeg dugogodišnjeg ćutanja i kalkulisanja.
Kakav polusvijet nam gospodari političkom scenom i svakodnevnim životom ne trebamo se čuditi ako nas zadesi i nešto još gore.
Davno smo trebali biti svjesni posljedica vrijednosti koje nam nametnu nova elita koja nam vlast postade, i preko noći se obogati, pa nam čak i akademskom zajednicom zagospodari.
Svakodnevno svojom riječju, ma koliko ona slabašna bila, jasno i nedvosmisleno ukazujem i apelujem na sve anomalije i pogubnost našeg indolentnog odnosa spram svih negativnosti u društvu.
I svoj glas na izborima nikada do sada nisam dao nekome koga bi se danas mogao stidjeti, niti će ga iko takav ikada i dobiti.
Na kraju glasovi se broje, a ne šetači.
Promjene u društvu na izborima počinju, ne na ulici.
Za promjene u Tuzlanskom kantonu potrebna je većina koja dijeli iste vrijednosti.
Tuzla sama je ipak nedovoljna.
