Zašto država, odnosno njeno pravobranilaštvo, ne reaguje oštrije na udar na same temelje Bosne i Hercegovine?

Način prinudne naplate duga BiH po međunarodnoj arbitražnoj presudi ne određuje sama država, već o tome odlučuju sudovi koji postupaju po zahtjevu povjerioca – u ovom slučaju slovenačke firme Viaduct. Ključnu ulogu igra pravni tim povjerioca, koji pokreće izvršne postupke. Evo kako taj mehanizam funkcioniše u praksi:

1. Uloga povjerioca (Viaduct):
Slovenačka firma Viaduct, kao povjerilac, podnosi prijedlog za izvršenje nadležnim sudovima u BiH, tražeći naplatu iznosa dosuđenog arbitražnom presudom. Presuda se koristi kao izvršna isprava. U tim prijedlozima, Viaduct može tražiti zapljenu različitih oblika državne imovine – od nekretnina i vozila, do blokade računa ili pljenidbe opreme u vlasništvu BiH ili njenih institucija.

2. Uloga sudova u BiH:
Sudovi u BiH – najčešće općinski ili okružni – odlučuju o podnesenim prijedlozima za izvršenje. Na osnovu arbitražne presude i u skladu s domaćim zakonima, donose rješenja o izvršenju, poput blokade računa ili zapljene nekretnina. U tim postupcima se primjenjuje i Međunarodna konvencija o priznavanju i izvršenju stranih arbitražnih odluka (Njujorška konvencija iz 1958. godine).

3. Tužilaštvo i druge pravosudne institucije:
Ukoliko postoji osnov sumnje da su u vezi s predmetom prekršeni zakoni, Tužilaštvo BiH može voditi krivične istrage, ali ono ne odlučuje o naplati duga – taj dio ostaje u domenu sudova.

4. Uloga državnih institucija:
Savjet ministara BiH, Predsjedništvo BiH i Pravobranilaštvo BiH imaju odgovornost da postupaju po presudama dobrovoljno. Ukoliko to ne učine, imovina institucija BiH može postati predmet prinudne naplate.

Dakle, iako sudovi formalno provode naplatu, presudnu ulogu imaju povjerilac i njegovi advokati, koji usmjeravaju proces, kao i eventualna pasivnost države koja ne izvršava presude.

Zašto baš zgrada Centralne banke BiH u Mostaru?

Sud u Mostaru odlučio je zaplijeniti zgradu Centralne banke BiH jer je ta nekretnina bila dostupna, registrovana na državu BiH i pravno podobna za izvršenje. Ovaj potez nije došao iz vedra neba – sve je pokrenuto na prijedlog slovenačke firme Viaduct, odnosno njenih advokata. Evo zašto se sud odlučuje upravo za određenu imovinu:

1. Ko odlučuje šta se plijeni?
Povjerilac, u ovom slučaju Viaduct, podnosi precizan prijedlog za izvršenje, u kojem navodi tačno koju imovinu želi da se plijeni. Sud ne traži alternativnu imovinu samoinicijativno, već razmatra ono što mu je predloženo, i to u skladu sa zakonskim okvirima.

2. Zašto baš CBBiH u Mostaru?
Zgrada Centralne banke BiH u Mostaru vodi se kao državna imovina – nije u vlasništvu entiteta ili lokalne zajednice. Iako je Centralna banka specifična institucija, formalno je moguće izvršiti pljenidbu nad njenom imovinom, ako ona nije zakonom zaštićena. Najvjerovatnije su advokati Viaducta prepoznali tu zgradu kao najvrijedniju i najdostupniju nekretninu za izvršenje.

3. Da li sud može birati nešto drugo?
Ne. Sud može samo odbiti prijedlog ako smatra da je imovina zaštićena ili ne pripada dužniku. Ali u ovom slučaju nije bilo pravnih prepreka – zgrada je bila uknjižena na državu BiH i nije imala zakonski imunitet od izvršenja.

Šta je još bilo na meti Viaducta?

Zgrada Centralne banke BiH u Mostaru nije jedina imovina koju je Viaduct predložio za izvršenje. Advokati te kompanije podnijeli su više prijedloga za naplatu sa državnih sredstava, uključujući:

  • Nekretnine Centralne banke BiH u Banjoj Luci, Mostaru i Brčko Distriktu,
  • Sredstva s Jedinstvenog računa trezora BiH, putem Općinskog suda u Sarajevu.

Ovi prijedlozi su uslijedili nakon što je arbitražna presuda postala izvršna na teritoriji BiH, što je otvorilo mogućnost za naplatu preko različitih oblika državne imovine.

Ko su pravni zastupnici Viaducta?

Prema dostupnim informacijama, pravni zastupnik Viaducta u BiH je advokat Predrag Baroš. On je potvrdio da su:

  • podnijeli krivične prijave protiv institucija BiH (Savjeta ministara i Predsjedništva),
  • pokrenuli više prijedloga za izvršenje radi naplate dosuđenog iznosa.

Viaduct je u arbitražnom postupku pred međunarodnim tribunalom u Vašingtonu zastupala i renomirana advokatska kancelarija Karanović & Partners iz Beograda, koja ima i predstavništvo u BiH.

Dakle, Viaductovi pravnici su birali – i aktivno predlagali – nad kojom imovinom da se izvrši prinudna naplata.

Da li se izbor CBBiH može smatrati zlonamjernim potezom?

Otvara se pitanje da li je izbor zgrade Centralne banke BiH za izvršenje zakonito sredstvo naplate ili zloupotreba zakonskih mehanizama s mogućom političkom i destabilizirajućom namjerom.

1. Pravno gledano:
Ako postoji pravosnažna i izvršna presuda, Viaduct ima pravo da traži naplatu nad bilo kojom imovinom koja:

  • nije zakonom izuzeta,
  • pripada dužniku (državi BiH),
  • može se pravno i fizički zaplijeniti.

Zgrada CBBiH u Mostaru formalno ispunjava sve te uslove.

2. Funkcionalno i politički gledano:

Centralna banka BiH nije “obična” državna ustanova. To je institucija koja osigurava:

  • stabilnost platnog prometa,
  • funkcionisanje valutnog odbora,
  • sigurnost finansijskog sistema.

Napad na njenu infrastrukturu – ma koliko formalno moguć – u suštini može ugroziti stabilnost sistema i tumačiti se kao neodgovorno, čak zlonamjerno sredstvo pritiska.

3. Zloupotreba prava?
U međunarodnom pravu i domaćim sistemima postoji princip “zabrane zloupotrebe prava” – što znači da neko ne može koristiti formalna prava (npr. tražiti izvršenje) na način koji ruši javni interes, ugrožava stabilnost ili ima skrivene ciljeve.

Ako bi se dokazalo da je cilj:

  • izazivanje političke štete,
  • rušenje povjerenja u finansijski sistem, ili
  • izazivanje krize vlasti,

onda bi se moglo otvoriti pitanje zloupotrebe izvršnog mehanizma u širem smislu.

Dakle, iako je zakonski moguće tražiti pljenidbu bilo koje državne imovine, izbor CBBiH kao mete može se tumačiti kao neprimjeren i potencijalno opasan presedan, koji bi u širem smislu mogao predstavljati vid udara na funkcionisanje države BiH.

BiH nije nemoćna: Pravni mehanizmi za zaštitu državnih interesa postoje, ali ih neko mora pokrenuti

Država Bosna i Hercegovina raspolaže pravnim instrumentima, kako na domaćem tako i na međunarodnom nivou, za zaštitu svojih vitalnih interesa i očuvanje funkcionisanja ključnih institucija. U nastavku donosimo pregled pravnih koraka koje BiH može preduzeti u slučaju prijetnji po njen suverenitet ili institucionalnu stabilnost.

1. Pravna zaštita unutar BiH

Bosna i Hercegovina može koristiti domaće pravne mehanizme, prvenstveno kroz djelovanje Pravobranilaštva i pravosudnih institucija. Među mogućim koracima izdvajaju se:

  • Zahtjev za obustavu izvršenja, ukoliko se dokaže da bi pljenidba imovine mogla ugroziti rad ključnih državnih institucija, poput Centralne banke BiH;
  • Tužba za naknadu štete protiv pravnih ili fizičkih lica čije su formalno legalne radnje dovele do stvarne štete za državu;
  • Pozivanje na načelo zloupotrebe prava, naročito ako se pokaže da cilj izvršenja nije bio isključivo naplata duga, već pokušaj političke ili institucionalne destabilizacije.

2. Međunarodna pravna zaštita

U slučajevima gdje su potencijalno prekršeni međunarodni pravni standardi, BiH može tražiti zaštitu i van svojih granica. Neki od mogućih pravaca djelovanja uključuju:

  • Pozivanje na međunarodne ugovore, poput Bečke konvencije, ukoliko je predmet izvršenja zaštićena državna imovina;
  • Reakciju na odstupanje od prakse međunarodne arbitraže i međunarodnog izvršnog prava;
  • Predstavku Evropskom sudu za ljudska prava, ukoliko su povrijeđena osnovna prava institucija ili građana BiH;
  • Pokretanje postupaka pred međunarodnim arbitražnim i drugim relevantnim forumima, ako postoje osnovi za sumnju u političku zloupotrebu arbitražnog procesa.

3. Moguće mjere protiv advokata Viaducta

Ukoliko se utvrdi da su advokati koji zastupaju firmu Viaduct zloupotrijebili pravne mehanizme s ciljem izazivanja političke nestabilnosti ili su prekršili profesionalne standarde, BiH ima mogućnost da:

  • pokrene disciplinske ili druge postupke pred advokatskim komorama u BiH, Sloveniji ili Srbiji,
  • obrati se međunarodnim institucijama koje se bave etikom i profesionalnim standardima u pravosuđu,
  • pokrene tužbe za naknadu štete, pod uslovom da se dokaže postojanje štetne namjere i uzročne veze između njihovog djelovanja i nastale štete.

Zaključak

Bosna i Hercegovina nije bez sredstava pravne zaštite. U suočavanju s pokušajima ugrožavanja svojih institucija i interesa, država može — i treba — da aktivira:

  • domaće pravne mehanizme za obustavu štetnih postupaka,
  • institucionalne prigovore i tužbe pred vlastitim sudovima,
  • međunarodne pravne puteve, naročito ako postoji osnovana sumnja na zloupotrebu pravnih procedura u političke svrhe.

Odluka da se zaštiti suverenitet i stabilnost države jeste i pravna i politička obaveza.