Eksplozije pogodile stambeni kompleks kod West Bay Lagune – Šest poginulih, među njima i katarski sigurnosni zvaničnik
Izrael je u utorak poslijepodne izveo zračni udar na stambeni kompleks u glavnom gradu Katara, Dohi, tvrdeći da je meta bila grupa visokorangiranih lidera Hamasa. Napad je izazvao snažne eksplozije i stubove dima iznad luksuznog naselja pored Woqod benzinske stanice na Wadi Rawdan ulici, nedaleko od West Bay Lagune.
Prema izraelskim izvorima, u operaciji je učestvovalo 15 borbenih aviona koji su ispalili deset preciznih projektila na jednu metu. Letjelice su morale preći iznad izraelskog, saudijskog i zračnog prostora Ujedinjenih Arapskih Emirata, te se pretpostavlja da su koristile koordinaciju sa američkom bazom al-Udeid, koja se nalazi svega nekoliko kilometara od mjesta udara.
Ko je stradao?
Hamas je potvrdio da su meta bili članovi njihove pregovaračke delegacije, ali da su oni preživjeli. Poginulo je šest osoba:
- Humam Al-Hayya (Abu Yahya), sin glavnog pregovarača Khalila al-Hayye
- Jihad Labad (Abu Bilal), direktor Al-Hayyine kancelarije
- Abdullah Abdul Wahid (Abu Khalil)
- Moamen Hassouna (Abu Omar)
- Ahmed Al-Mamluk (Abu Malik)
- Badr Saad Mohammed Al-Humaidi, pripadnik katarskih unutrašnjih sigurnosnih snaga
Da li je katarska odbrana mogla reagovati?
Prema dostupnim informacijama, katarski protivzračni sistemi nisu uspjeli djelovati, jer je napad izveden u vrlo kratkom vremenskom intervalu i vjerovatno uz znanje američke vojske, koja kontroliše najveći dio radarske slike neba iznad Katara. Doha je napad nazvala „kukavičkim i bez presedana“ te upozorila da je riječ o direktnom kršenju međunarodnog prava i ugrožavanju sigurnosti zaljevskog regiona.
Reakcije svijeta
Katar je poručio da neće tolerisati „izraelsku neodgovornost“ i da napad predstavlja flagrantno kršenje njegovog suvereniteta. Snažne osude stigle su iz čitavog arapskog svijeta, dok je generalni sekretar UN-a Antonio Guterres upozorio da je riječ o „opasnoj eskalaciji“.
Izrael je tvrdio da je napad bio „potpuno samostalna operacija“ i da su mete bile osobe „direktno odgovorne za masakr 7. oktobra“.
Američki predsjednik Donald Trump izjavio je da nije dao „zeleno svjetlo“ za napad, ali je priznao da je SAD obaviješten tek nakon što je operacija već bila u toku.
Reakcije iz Saudijske Arabije
- Ministarstvo vanjskih poslova Saudijske Arabije oštro je osudilo napad, nazivajući ga „brutalnom izraelskom agresijom“ i flagrantnim kršenjem suvereniteta prijateljske zemlje, Katara, uz poruku potpune solidarnosti .
- Muhammed bin Salman, prijestolonasljednik Saudijske Arabije, nazvao je emira Katara, šejha Tamima bin Hamada Al Thanija, te mu izrazio „punu podršku Saudijske Arabije“, ocijenivši napad „krivičnim činom“. Saudijska Arabija je najavila da će rasporediti sve raspoložive kapacitete kako bi pomogla Kataru u očuvanju njegove sigurnosti i suvereniteta .
Stavovi Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE)
- UAE je napad osudio „u najjačim mogućim izrazima“, ističući da je riječ o perfidnom i kukavičkom činu. Ministar vanjskih poslova UAE, Abdullah bin Zajed, poručio je da je sigurnost zemalja Zaljeva nedjeljiva te da UAE „stoje srcem i duhom“ uz prijateljski Katar .
Sažetak reakcija:
| Zemlja | Ton reakcije | Ključne poruke |
|---|---|---|
| Saudijska Arabija | Strogo osuđivanje | Naglašena solidarnost, „krivični čin“, potpuna podrška Kataru |
| UAE | Oštro osuđivanje | „Perfidan i kukavički čin“, sigurnost Zaljeva nedjeljiva, „solidarnost sa Katarom“ |
Suština arapske regionalne politike.
– Saudijska Arabija i UAE – pragmatični odnosi s Izraelom
- Ujedinjeni Arapski Emirati su 2020. potpisali tzv. Abrahamove sporazume i formalno normalizovali odnose s Izraelom. Od tada jačaju ekonomske, tehnološke i bezbjednosne veze.
- Saudijska Arabija još nema formalne odnose, ali u praksi vodi tihu saradnju s Izraelom (posebno u oblasti sigurnosti i obavještajnih informacija), a SAD već godinama posreduju u pokušaju da se postigne i otvorena normalizacija.
Drugim riječima – i Rijad i Abu Dabi već dugo gledaju Izrael ne samo kao prijatelja, nego i kao partnera u balansu moći protiv Irana i Turske.
– Podanički odnos bogatih arapskih zemalja prema SAD
- I Saudijska Arabija i UAE svoj bezbjednosni kišobran duguju Americi – bez američke vojne infrastrukture, obuke i tehnologije teško da bi mogli održati regionalnu dominaciju.
- To znači da, koliko god bili ljuti u izjavama, nikad ne idu predaleko protiv interesa SAD. A SAD i dalje tretira Izrael kao strateškog saveznika.
– Tradicionalna „distanca“ od Palestine
- I Rijad i Abu Dabi se formalno zalažu za palestinsko pitanje, ali praktično nikad ne čine poteze koji bi stvarno pritisnuli Izrael (npr. prekid ekonomskih veza, energetski pritisak, vojna podrška Palestincima).
- Za njih, palestinsko pitanje je unutrašnja politička obaveza – moraju ga spominjati zbog arapskog i muslimanskog javnog mnijenja, ali se u praksi ne miješaju.
– Jesu li reakcije „dogovorene“?
Moguće su dvije interpretacije:
- Verzija „koordinirane predstave“:
- Izrael izvrši napad znajući da će uslijediti lavina verbalnih osuda.
- Saudijska Arabija i UAE dižu glas u javnosti da bi sačuvali kredibilitet pred vlastitim narodom i arapskim svijetom.
- Ali iza kulisa svi znaju da to neće imati nikakve posljedice – trgovina, vojna saradnja i američko pokroviteljstvo idu dalje.
- Verzija „kontrolisane krize“:
- Rijad i Abu Dabi nisu nužno znali detalje napada, ali računaju da im nije u interesu sukob s Izraelom, pa ostaju na nivou diplomatskih osuda.
- Time se „pere obraz“ pred javnošću, a realni odnosi sa Izraelom ostaju netaknuti.
Šta to znači za Bliski Istok?
- Ništa suštinski se neće promijeniti – osude će se zaboraviti, a Izrael će i dalje sarađivati s državama Zaljeva kroz ekonomiju, sigurnost i diplomatiju.
- Palestinci ostaju usamljeni u regionalnom smislu – Katar, Turska i donekle Iran ostaju jedini aktivni akteri.
- Ovaj napad, i reakcije na njega, zapravo pokazuju koliko su arapske države spremne „odglumiti bijes“, ali se ne odreći realne koristi koju imaju od saradnje s Izraelom i SAD-om.
Ukratko: Vrlo je vjerovatno da je i napad i reakcije dio „kontrolisane igre“ u kojoj se javnosti servira slika sukoba i solidarnosti, dok se iza kulisa zadržava status quo.
Izvor: BBC
