Štura analiza mandata Suada Salibašića na čelu Gradskog vijeća Lukavac

Danas je dbotrećinskom većinom razriješen dužnosti dosadašnji predsjedavajući Gradskog vijeća Lukavac, gospodin Suad Salibašić.
Ostatak svog vijećničkog mandata provest će u vijećničkim klupama, rame uz rame sa ostalim vijećnicima Gradskog vijeća Lukavac, dok će ga na funkciji predsjedavajućeg naslijediti uvaženi Midhat Sarajlić.

Ne ulazeći u stranačke pohvale ili kritike koje su pratile njegov rad, osvrćemo se na period Salibašićevog vođenja sjednica iz ugla rada i atmosfere u Vijeću.

Šta mu se može “zamjeriti”?

Tokom njegovog mandata moglo se primijetiti mnogo tolerancije – možda i previše. Posebno se izdvajaju:

  • dopuštanje monopolizacije govornice – i od strane gradonačelnika i od strane pojedinih vijećnika,
  • tolerisanje skretanja s tema dnevnog reda, čak i kada je to očito bilo zlonamjerno,
  • dopuštanje prekoračenja vremena za diskusiju i replike, ponekad i drastičnog,
  • nekažnjavanje neprimjerenog rječnika pojedinih vijećnika koji su otvoreno vrijeđali inteligenciju i dostojanstvo kolega,
  • tolerisanje učestalih kašnjenja na sjednice, zbog čega nijedna nije počinjala na vrijeme.

Ipak, sve ove “zamjerke” mogu se sagledati i iz druge perspektive, jer, Salibašić nikada nije dozvolio nešto jednoj strani, a uskratio drugoj – balans između većine i opozicije bio je očuvan.

Jedina ozbiljna disproporcija

Ono što se ipak ne može zanemariti jeste previše slobode koju je davao gradonačelniku Edinu Deliću, omogućavajući mu da govori kad želi i koliko želi.
Prema Statutu Grada i Poslovniku o radu GV Lukavac, gradonačelnik nema pravo na repliku – to pravo pripada isključivo vijećnicima.
Gradonačelnik jeste pozvani učesnik, ali nije član Vijeća – on je gost.
Vijeće je samostalno tijelo u okviru zakonskih nadležnosti, a vijećnici mandat duguju isključivo građanima, ne političkim strukturama niti gradonačelniku.

No, i tu “zamjerku” bidmo zbog iskreno dobre namjere mogli staviti pod navodnike.

Politika otvorenih vrata

Posebno vrijedi istaći politiku otvorenih vrata koju je Salibašić dosljedno provodio.
Građani, privrednici, udruženja, novinari – svi su mogli zatražiti sastanak s predsjedavajućim, i, koliko je nama poznato, nijedan zahtjev nije odbijen.
Naravno, termin je morao biti usklađen s njegovim obavezama, ali dostupnost i transparentnost bile su na zavidnom nivou – nešto što ranije baš i nije bilo praksa.

Zašto „gospodski odlazak“?

Naslov nije slučajan.
Salibašić se prilikom prijema potpisa za sazivanje vanredne sjednice nije ponašao kao „uvrijeđena mlada“.
Nije opstruisao ni odgađao zakazivanje, već je, gospodski, sam zakazao sjednicu za termin koji je svima odgovarao.
Bez drame, bez prkosa – dostojanstveno i profesionalno.

Zaključak

Tolerancija koju je g. Salibašić pokazivao u vođenju sjednica bila je odraz demokratskog duha, ali je, paradoksalno, zbog zloupotreba pojedinih vijećnika, po nama, postala njegova „mana“.

Od novog predsjedavajućeg, gospodina Midhata Sarajlića, očekuje se da bude jednako demokratski i korektan – ali s nešto čvršćim rukovodstvom.
S druge strane, politika otvorenih vrata trebala bi ostati standard u radu Gradskog vijeća, jer je upravo ona simbol transparentnosti, odgovornosti i poštovanja prema građanima.