Četvrti premijer u dvije godine na ivici pada dok javni dug Francuske raste
François Bayrou, francuski premijer, suočen je s gotovo izvjesnim gubitkom glasanja o povjerenju u Narodnoj skupštini, što predstavlja novi preokret u periodu duboke političke nestabilnosti u zemlji.
Bayrou (74) je četvrti premijer u samo dvije godine mandata predsjednika Emmanuela Macrona, čiji drugi mandat u Elizeju obilježava haos i nesposobnost da se formira stabilna parlamentarna većina. Njegova manjinska vlada predložila je rezove u budžetu od 44 milijarde eura kako bi se zaustavilo rastuće zaduženje Francuske, ali umjesto podrške – čeka je raspad.
Kako je došlo do krize?
Macron je u junu 2024. godine, nakon poraza na izborima za Evropski parlament, raspisao vanredne parlamentarne izbore u nadi da će dobiti „jasnu većinu“. Umjesto toga, zemlja je završila s podijeljenim parlamentom koji onemogućava donošenje ključnih zakona, uključujući budžet.
U proteklih godinu dana Macron je već promijenio tri premijera – Michel Barnier je izdržao tek tri mjeseca, a Bayrou sada odlazi nakon devet. Dok desnica i ljevica traže nove izbore, Macron odbija podnijeti ostavku i tvrdi da će ostati predsjednik do 2027. godine.
Zašto je Francuska u dužničkoj krizi?
Francuska vlada već decenijama troši više nego što prihoduje. Javni dug u 2025. iznosi 3.345 milijardi eura, odnosno 114% BDP-a – treći najveći u eurozoni poslije Grčke i Italije. To znači gotovo 50.000 eura duga po svakom građaninu.
Prošlogodišnji deficit bio je 5,8% BDP-a, a ove godine se očekuje 5,4%, što znači da će dug i dalje rasti. Uz starenje stanovništva i sve veći broj penzionera, vlada je već podigla starosnu granicu za penziju sa 62 na 64 godine, ali Bayrou upozorava da će biti potrebne još oštrije mjere. Ljevica, s druge strane, traži povećanje poreza umjesto rezova.
Šta slijedi nakon Bayroua?
Ako Bayrou, kako se očekuje, izgubi glasanje o povjerenju, Macron će morati imenovati petog premijera u manje od dvije godine ili riskirati nove vanredne izbore. Oba rješenja nose rizik – novi premijer bi vjerovatno imao kratak mandat, dok bi izbori mogli donijeti još neprijateljskiji parlament.
Kao potencijalni nasljednici spominju se lider socijalista Olivier Faure, bivši premijer Bernard Cazeneuve i bivši ministar Pierre Moscovici. Ako Macron ostane pri centru i desnici, u igri su ministar odbrane Sébastien Lecornu, ministrica rada Catherine Vautrin, ministar unutrašnjih poslova Bruno Retailleau i ministar pravde Gérald Darmanin.
No, s obzirom na blizinu predsjedničkih izbora 2027. godine, pitanje je ko će od „teškaša“ preuzeti funkciju koja bi mogla biti politički poljubac smrti.
Ko drži francuski dug?
Najveći dio francuskog državnog duga nalazi se u rukama stranih investitora. Prema podacima Banque de France, u prvom kvartalu 2025. nerezidenti su držali 59,1% francuskih dugoročnih vrijednosnica. To znači da većinu francuskog duga posjeduju međunarodne banke, investicijski i penzioni fondovi te osiguravajuće kuće sa sjedištem izvan zemlje.
Slijede domaće banke s udjelom od oko 27%, dok ostatak – približno 10 do 12% – pripada francuskim osiguravajućim kućama, investicijskim fondovima i penzionim fondovima.
Iako se često spominju veliki igrači poput globalnih fondova i osiguravajućih kuća, konkretna imena i tačan iznos njihovih udjela nisu javno dostupni. Ono što je jasno jeste da Francuska najviše duguje međunarodnim finansijskim tržištima, a u manjoj mjeri vlastitim bankama i domaćim institucijama.
Zašto nema imena institucija?
Francuske institucije, poput Agence France Trésor, ne objavljuju javno koja tačno imena (npr. BNP Paribas, BlackRock, Pimco i sl.) posjeduju koliko državnih obveznica.
Takvi detalji često potpadaju pod povjerljive statistike ili su dostupni samo samim institucijama i regulacionim tijelima.
Banques de France i AFT objavljuju samo skupne podatke po kategorijama (npr. banke, nerezidenti), ne po pojedinačnim entitetima.
Izvor i naslovna: BBC
