Stranke traže ravnopravan tretman, dok medijski stručnjaci upozoravaju na opasnost od političkog pritiska na javne servise.
Klub poslanika Socijaldemokrata BiH u Skupštini Tuzlanskog kantona uputio je protestno pismo rukovodstvu RTV TK, optužujući javni servis da se ponaša kao „režimski medij“. Povod je odluka redakcije da ne objavi njihovo saopštenje o aktuelnim dešavanjima unutar vladajuće koalicije SDA i Demokratske fronte.
Socijaldemokrati tvrde da je time građanima uskraćena važna informacija, te upozoravaju da se javni emiter pretvara u politički instrument vladajućih stranaka. U pismu se navodi kako direktor i urednica informativnog programa „štite“ Demokratsku frontu od osjetljivih sadržaja, uz poređenje s praksama režimskih medija u susjedstvu.
Da li mediji moraju objavljivati saopštenja stranaka?
Medijski stručnjaci podsjećaju da zakoni i profesionalni kodeksi ne obavezuju redakcije da prenose svako saopštenje koje im se dostavi. Njihova obaveza je da javnost informišu tačno, objektivno i uravnoteženo. U praksi to znači da urednici imaju diskreciono pravo da odluče šta je relevantno i šta zaslužuje prostor u programima i informativnim emisijama.
Za razliku od privatnih medija, javni servisi – poput RTV TK – imaju dodatnu odgovornost jer se finansiraju javnim novcem i trebali bi omogućiti ravnomjeran prostor različitim političkim opcijama. Međutim, jedno neobjavljeno saopštenje ne znači nužno i cenzuru, iako bi sistematsko ignorisanje određenih stranaka moglo ukazivati na pristrasnost.
Gdje je granica između kritike i pritiska?
Političke stranke imaju pravo kritikovati javne medije i ukazivati na moguće selektivno izvještavanje. Ipak, insistiranje da se njihova saopštenja moraju prenositi, uz kvalifikacije poput „režimski medij“ i upozorenja na moguće „posljedice“, otvara pitanje prelaska u zonu političkog pritiska na uređivačku politiku.
Takvi potezi mogu imati zastrašujući efekat i ugroziti autonomiju novinara i urednika. S druge strane, javni emiteri moraju voditi računa o ravnoteži i pluralizmu, jer upravo selektivno izvještavanje postaje argument strankama da optužuju za pristrasnost.
Balans prava i obaveza
Slučaj Socijaldemokrata i RTV TK pokazuje staru dilemu u bh. medijskom prostoru: gdje prestaje pravo političkih stranaka na fer tretman, a gdje počinje nedopustiv pritisak na medije. Javne televizije imaju obavezu osigurati ravnotežu i nepristrasnost, ali ne i da budu servis svake stranke. S druge strane, politička retorika koja urednike proglašava poslušnicima vlasti ne doprinosi slobodi medija – naprotiv, može je dodatno ugroziti.
