Péter Szijjártó tvrdi da Hrvatska zarađuje na ratnoj situaciji, dok u BiH raste strah da bi Dragan Čović kroz Južnu interkonekciju mogao dobiti sličnu polugu moći

Na marginama zasjedanja Ujedinjenih nacija u New Yorku, mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó izazvao je oštre reakcije optuživši Hrvatsku da koristi ratnu situaciju kako bi se okoristila na račun Mađarske. Tvrdio je da Zagreb naplaćuje „ratnu nadoplatu“ na naftu koja se doprema preko Jadranskog naftovoda, te da je tranzitna naknada od početka rata povećana čak pet puta.

– „Nažalost, moramo reći da nas Hrvati iskorištavaju. Danas naplaćuju pet puta više od evropskih mjerila. Hrvatska zarađuje na ratu i na račun naših građana“, izjavio je Szijjártó, upozorivši da je Janaf nesiguran i tehnički nedovoljno pouzdan za dugoročnu opskrbu.

Paralele sa Bosnom i Hercegovinom

Ove optužbe neizbježno otvaraju pitanje i u Bosni i Hercegovini, gdje već dugo traje politički sukob oko Južne plinske interkonekcije. Dok Hrvatska gradi plinovod od Splita prema granici kod Novog Travnika, u BiH HDZ insistira da upravo preduzeće pod kontrolom hrvatskog političkog vrha – Hercegovačko-neretvanski kanton i entitet Federacija preko kadrova HDZ-a – preuzme vlasništvo i upravljanje nad budućim gasovodom.

“Južna interkonekcija” trebala bi proći pravcem Split-Zagvozd–Imotski-Posušje–Novi Travnik, sa dijelom koji se odvaja za Mostar.

Kritičari upozoravaju da bi to značilo praktičnu energetsku dominaciju HDZ-a u regiji gdje je već snažno prisutna politička ideja „žive“ Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne. Energetska infrastruktura tako bi postala novi instrument političkog uticaja, sa mogućnošću da ostatak Federacije, a time i BiH u cjelini, zavisi od volje uskog kruga u Mostaru.

Rizik za ostatak BiH

Ako se pogleda iskustvo Mađarske sa Hrvatskom, gdje Budimpešta tvrdi da je prepuštanje tranzita energenata Zagrebu dovelo do „ratnog ekstraprofita“, jasno je zašto mnogi u Sarajevu i Tuzli strahuju od sličnog scenarija. Kontrola nad Južnom interkonekcijom bi omogućila HDZ-u da postane ključni energetski posrednik – što bi moglo imati direktne posljedice na cijene i dostupnost gasa u sjevernim i centralnim dijelovima BiH, izvan većinske hrvatske teritorije.

U tom svjetlu, Szijjártóva poruka iz New Yorka ne zvuči samo kao bilateralni spor Hrvatske i Mađarske, već kao upozorenje i za BiH: prepuštanje ključnih energetskih tokova jednoj političkoj strukturi nosi dugoročne rizike za ekonomsku i političku stabilnost države.