Objavljena finalna kategorizacijska lista sportskih klubova Grada Lukavac: Utisak – Nepravedna raspodjela sredstava

Zvanični kriteriji umanjuju značaj sportskih rezultata, dok se favorizuju klubovi sa slabijim učinkom – sistem koji obeshrabruje trud, znanje i entuzijazam

Uvod: Sporna lista i sumnje u pravednost

Juče je objavljena Finalna kategorizacijska lista sportskih klubova Grada Lukavac, i smatramo da jedan takav dokument – koji nekim klubovima može značiti podršku, a drugima doslovno upitnik opstanka – zaslužuje ozbiljnu analizu. Zaista ne podcjenjujući doprinos bilo kojeg kluba, iz bilo koje kategorije ili vrste sporta, ipak se nameće niz pitanja oko načina bodovanja i raspodjele sredstava.

Postoje li u Lukavcu klubovi “mezimci” i “pastorčad”

Gledajući dokument, ne možemo se oteti utisku da u Lukavcu postoje klubovi “mezimčad” i klubovi “pastorčad”. Kako drugačije objasniti nesrazmjer između ostvarenih rezultata i rangiranja? S jedne strane imamo klubove s vrhunskim rezultatima, a loše rangirane. S druge strane – klubovi bez ikakvih sportskih postignuća, ali sa stotinama hiljada KM iz budžeta.

Kriterijumi bodovanja – najsporniji dio

Najviše zabrinjava način bodovanja, odnosno kriterijumi koji klubovima određuju poziciju na listi, a samim tim i visinu budžetske podrške. Smatramo da je ova “imaginarna” tabela daleko manje vrijedna od stvarne sportske tabele – one gdje su plasmani, rezultati i medalje.

Izdvajamo nekoliko kriterijuma koji po svemu sudeći djeluju kao da su namjenski ubačeni kako bi pogodovali pojedinim klubovima i pojedincima.

Kriterijum “Masovnost”

Nije isto imati na papiru 30 članova, a na treningu redovno deset – i imati 20 članova, a svih 20 prisutno svaki put. Postoji stvarna i fiktivna masovnost, i taj se kriterijum mora razlikovati po kvalitetu i angažmanu, a ne samo broju imena na papiru. Nije isto ni imati 100 članova a nemati rezultate i imati 20 članova i vrhunske vrezultate.

Kriterijumi “Tradicija” i “Historijski sportski domet”

Oba se odnose na prošlost, a nagrađivanje prošlosti bez aktuelnih rezultata je, blago rečeno, nepravedno. “Historijski sportski domet” je zapravo “stara slava” – a od stare slave se, ni u poslovici, ne živi. Sportski klubovi trebaju biti bodovani po aktuelnim rezultatima, a ne po onome što su bili prije 30 godina.

Najsporniji kriterijum: “Stručna sprema trenera”

Jedan od najnovijih kriterijuma nosi značajnu težinu u bodovanju, ali pitanje je – da li stručna sprema uvijek rezultira uspjehom? Ako je tako, zašto onda klubovi s “najstručnijim” trenerima nemaju i najbolje rezultate? U mnogim slučajevima se pokazalo da kriterijumi kao što su “broj pobjeda”, “broj reprezentativaca” ili “međunarodni uspjesi” daleko jasnije pokazuju kvalitet rada u klubu.

Naravno da je stručnost važna, ali se rezultat mora vrednovati više od diploma. Ne nagrađuje se namjera, već uspjeh.

Diskriminacija manjih klubova

Ovaj posljednji kriterijum naročito pogađa male seoske klubove, koji i pored dobrih rezultata nemaju sredstva za “školovane” trenere. Oslanjaju se na volontere, entuzijazam i posvećenost – i to ih u sistemu praktično diskvalifikuje. Dok s druge strane klubovi s katastrofalnim rezultatima, ali “diplomiranim kadrom”, dobijaju značajnu podršku.

Nepravedan sistem troškova

Još jedan od problema jeste što se kotizacije i zakup sportskih objekata svrstavaju među osnovne troškove koji se navodno odnose na sve klubove jednako. A to nije tačno. Neki klubovi koriste dvorane besplatno, ne plaćaju kotizacije jer se ne takmiče, dok drugi sve troškove pokrivaju samostalno – i to bez ikakvih prihoda od članarina.

Pojavile se sumnje u pristrasnost pri kreiranju lista: Ko odlučuje, a ko profitira – sukob interesa u gradskoj administraciji?

Postoji osnovana sumnja u nepravednu raspodjelu budžetskih sredstava sportskim klubovima Grada Lukavac, uz moguće zloupotrebe položaja i sukob interesa unutar gradske administracije. Naime, neki članovi komisije su istovremeno uposlenici gradske uprave i aktivni treneri ili predsjednici sportskih klubova koji su dobili značajna sredstva. Iako su bili direktno povezani s klubovima koji su bodovani, učestvovali su u izradi kategorizacijskih lista, čime je narušen princip nepristrasnosti i transparentnosti. Njihovi klubovi su tako dovedeni u povoljniji položaj, iako su drugi ostvarili bolje sportske rezultate.

Ako su tim osobama bodovani vlastiti klubovi, moguće je postojanje sukoba interesa prema članu 3. Zakona o sukobu interesa u organima vlasti FBiH („Službene novine FBiH“, broj 70/08), koji zabranjuje korištenje javne funkcije za privatnu korist ili korist povezanih subjekata.

Ukoliko je neko postupao s ciljem da svom klubu pribavi korist, može se govoriti i o zloupotrebi položaja ili ovlaštenja iz člana 383. Krivičnog zakona FBiH.

Većina lokalnih zajednica ima pravilnike koji definišu kriterije za raspodjelu sredstava, uključujući i sastav komisija. Ako pravilnik ne predviđa izuzeće članova u slučaju sukoba interesa, riječ je o ozbiljnom propustu. No i bez takve odredbe, načelo zakonitosti nalaže da se javna sredstva raspodjeljuju u interesu svih aplikanata, pošteno i ravnopravno.

Ugroženi motiv, znanje i trud

Suštinski je problematično što ni znanje ni rezultati nisu adekvatno vrednovani. Treneri s međunarodnim licencama, dugogodišnjim iskustvom i medaljama dobijaju simbolične ocjene. Dok drugi – bez konkretnih rezultata – bivaju bolje ocijenjeni. Takav pristup obeshrabruje, urušava sistem i tjera kvalitetne stručnjake iz sporta.

Sport više nije zajedništvo – postao je biznis za pojedince

U sportu bi najvažniji trebali biti trud, rad, rezultati i pošten odnos prema djeci i zajednici. Nažalost, danas svjedočimo drugačijem trendu – gdje izgleda da se sredstva dijele po vezama, ne po zaslugama, a oni koji najviše daju sportu najčešće ostaju praznih ruku.

“Sport više nije zajedništvo. Sport je postao biznis za pojedince.”

A kada sport prestane biti zajednička borba i postane privatna korist – onda više nije pitanje samo finansija, već i časti.

Zato, dok ne dođe do promjene sistema i dok se ne uvede transparentna, poštena i rezultatima zasnovana raspodjela sredstava, Lukavac bi mogao nastaviti gubiti najbolje trenere i sportiste – jer će oni koji vrijede otići tamo gdje se njihov rad poštuje.

Zaključak: Vrijeme za promjenu – samo uspjesi trebaju mjerilo

Na kraju, sve ovo otvara važno pitanje – ko odlučuje o raspodjeli sredstava i po kojim kriterijima? Ako klub sa reprezentativcima, desetinama nastupa i priznanjima ostaje na margini – kakvu poruku šaljemo sportistima i trenerima?

Građani i sportska javnost imaju pravo da znaju odgovore i na sljedeća pitanja:

• Da li se pravilno vrednuju rezultati, broj takmičara i rad s mladima?
• Zašto uspješni klubovi moraju moliti za osnovne uslove rada?
• Gdje završava većina budžetskog novca namijenjenog za sport?

Zaključak je jednostavan: Ako Lukavac želi ozbiljan sport – mora početi ulagati ozbiljno i srazmjerno uspjesima. Vrijeme je da se uspostavi transparentan i pravedan model finansiranja, u kojem će rezultati, trud i posvećenost imati pravu vrijednost.

Klubovi koji donose medalje i promovišu grad ne smiju biti prepušteni sami sebi.

Njima ne trebaju privilegije – već podrška koju su pošteno zaslužili.